Naučite Više

odaberite među dole izlistanim temama

Libertarijanska Filozofija

Ova sekcija je kolekcija vrijednih tekstualnih i video resursa o fundamentalnim libertijanskim principima individualizma, osnovnih ljudskih prava, privatnog vlasništva, slobode izbora, minimalne vlade, i drugih.  Tu su takođe objašnjeni i politički spektrum i razlika između različitih političkih sistema.

molimo selektirajte među dolje navedenim temama

Filozofija Individualne Slobode

Svjetski poznati video o filozofiji individualne slobode, autor Ken Schoolland, profesor na Havajskom Pacifičkom Univerzitetu.

(preporučujemo da ovaj video pogledate nekoliko puta)

Video: 

Klasični Liberalizam/Libertarijanizam Ukratko

Šta je klasični liberalizam/libertarijanizam?

 

Klasični liberalizam/libertarijanizam je termin usvojen od strane širokog spektruma političkih filizofija koje podržavaju maksimizaciju individualnih sloboda i minimizaciju vlade.

 

Šta je klasični liberal/libertarijanac?

 

Klasični liberal/libertarijanac (libertar, libertarac, libertijac, liberter, slobodar) je osoba koja vjeruje u individualnu slobodu ponašanja. Libertarijanci vjeruju da je svaki pojedinac vlasnik svog života i privatnog vlasništva. Oni vjeruju da su svi pojedinci slobodni da žive svoje živote onako kako oni odaberu, sve dok njihovo ponašanje ne narušava slobodu drugih pojedinaca. Libertarijanci se strogo suprotstavljaju bilo kakvom upletanju vlade u njihove lične, porodične, i ekonomske odluke. Libertarijanci podržavaju ličnu slobodu, ličnu odgovornost, i minimalnu državu u službi pojedinca.

 

Šta klasični liberali/libertarijanci žele da rade?

 

Libertarijanci žele da su u kontroli nad svojim vlastitim životima. Oni žele da drže vladu van njihovih privatnih odluka i životnog stila. Libertarijanci žele da zadrže plodove svoga rada i da se slobodno i neometano uključe u dobrovoljne lične/osobne i ekonomske aktivnosti sa drugim pojdincima bez ikakvog upletanja države. Libertarijanci žele da vlada bude minimalna, efikasna, odgovorna, i da pravi što manje opterećenje na pojedince i društvo.

Šta je to klasični liberalizam/libertarijanizam?

U slijedecem videu Dr. Nigel Ashford, sa Instituta za Humane Nauke (IHS) u George Mason Univerzitetu, objašnjava 10 osnovnih principa klasičnoliberalnog-libertarijanskog viđenja društva i ispravne uloge države:

1) Sloboda kao primarna politička vrijednost

2) Individualizam

3) Skepticizam prema vlasti

4) Vladavina zakona

5) Civilno društvo

6) Spontani poredak

7) Slobodno tržište

8) Tolerancija

9) Mir

10) Ograničena država

Transkript:

Šta je to klasični liberalizam? To je set ideja čije centralno odličje je individualna sloboda. Klasični liberali se ne slažu jedni sa drugima u mnogim stvarima, ali smatram da se slažu oko 10 osnovnih principa.

 

Broj jedan je da je sloboda primarna politička vrijednost. Mi svi imamo mnogo različitih vrijednosti, mi brinemo o našim familijama, našoj crkvi, ali kada je u pitanju sta činiti politički – šta bi vlada trebala činiti – klasični liberali imaju jedan jasan standard: da li ona povećava ili umanjuje slobodu pojedinca. Vlada treba da djeluje samo u cilju sprečavanja nanošenja štete drugima.

 

Drugi princip: Individualizam – sa značenjem da je pojedinac važniji od kolektiva. Mi ne bismo trebali žrtvovati interes pojedinca za ono što neki ljudi tvrde da je 'opšte dobro,' to je centralna odlika komunizma i fašizma, da pojedinci nisu važni. Svaki pojedinac je važan, svaki pojedinac je dostojan poštovanja.

 

Treći princip: Skepticizam prema vlasti. Moć je sposobnost da se drugim ljudima nametne da rade ono što vi želite a što oni u suprotnom sami ne bi činili. Vlada na primjer često tvrdi: 'mi vas primoravamo da uradite X jer je u vašem interesu da to učinite.' Međutim vrlo često kada ljudi na vlasti to čine, oni to rade jer je to dobro po njih same. Klasični liberali vjeruju da je pojedinac najbolji prosuđivač sopstvenih interesa. Mi možemo davati preporuke, ali na kraju sam pojedinac je najbolji sudija o sopstvenim interesima. Drugi ljudi ne bi trebali da ih primoravaju da rade stvari koje ne žele da čine.

 

Četvrto: Vladavina prava. To je ideja da postoje neki viši principi po kojima bi trebali ispitivati šta vlada radi. Na primjer zakoni koji se donose, vladine akcije. Baš kao što će i Vrhovni sud SAD ponekad oboriti dijelove zakona koji je prošao Kongres i dobio potpis predsjednika, jer ide protiv određenih principa sadržanih u Ustavu SAD. Klasični liberali vjeruju da bi se određeni principi vladavine prava trebali primijenjivati na sve što svaka vlada radi bilo gdje u svijetu. Klasičan primjer toga je jednakost pred zakonom. Ljudi trebaju biti tretirani jednako, bez obzira na rasu, pol ili seksualnu orijentaciju. Zbog toga je klasični liberalizam uvijek bio kritičan prema ideji da treba da postoje zakoni koji tretiraju crnce i bijelce drugačije.

 

Pet: Civilno društvo. Civilna društva su one dobrovoljne organizacije koje postoje između pojedinca i države. Klasični liberali vjeruju da većinu društvenih problema možemo efikasnije riješiti kroz ove dobrovoljne organizacije, kao što je porodica, kao što je crkva, kao što su dobrotvorne organizacije, jer one imaju znanje o pojedincima sa kojima se bave. Civilno društvo je mnogo efikasnije od vladine birokratije i nefleksibilnih pravila, oni se ne mogu promijeniti u zavisnosti od individualnih okolnosti. Dakle, civilno društvo može da uradi mnoge stvari za koje se sada uzdamo u socijalnu državu da nam obezbijedi.

 

Šest: Spontani poredak. Red odnosno poredak, znači postojanje pravilnosti i predvidljivosti u svijetu. Kada ljudi donose odluke o tome šta da rade, oni treba da budu u stanju da predvide kakvi bi trebali biti rezultati od donošenja te odluke. Mnogi ljudi imaju pretpostavku da poredak zahtijeva neke institucije, neki organ, da manipuliše i organizira stvari. Klasični liberali u to ne vjeruju. Oni vjeruju da se poredak može spontano stvoriti. Ljudi putem svojih dobrovoljnih interakcija kreiraju pravila na osnovu kojih ljudi mogu da žive. Klasičan primjer toga je jezik. Niko je izumio engleski jezik, on je nastao komunikacijom između ljudi, pri čemu su se određena pravila mijenjala u tom procesu. Nisu nam potrebni drugi ljudi da planiraju naše živote.

 

Sedam: Slobodno tržište. Da ekonomsku razmjenu treba prepustiti dobrovoljnoj aktivnosti između pojedinaca. Vlada ne bi trebala da govori ljudima gdje da rade, kako da uštede, šta da grade, šta da proizvode, to bi trebalo ostaviti dobrovoljnoj interakciji između ljudi. Da bi to mogli da radite potrebna vam je privatna svojina, i treba da obezbijedite da kada dođe do sporova da isti mogu biti riješeni mirnim putem. Ali istorija nam pokazuje da prepuštanjem stvari slobodnom tržištu, a ne državnom planiranju ili organizaciji, povećava se prosperitet, smanjuje se siromaštvo, povećava se broj radnih mesta, obezbjeđuju se proizvodi koje ljudi žele da kupuju.

 

Osam: Tolerancija. Tolerancija je vjerovanje da se ne trebamo miješati u stvari koje ne odobravamo. Tolerancija ne znači da vi dozvoljavate ljudima da rade stvari zato što se slažete sa njima, ili zato što mislite da je to dobra stvar. To je pitanje posjedovanja određenih moralnih principa, na primjer: mislim da ova akcija nije u redu, ali neću pokušati na silu nametnuti svoje mišljenje, recimo, neću tražiti od vlade da zabrani nešto samo zato što ja to ne odobravam. Klasičan slučaj toga za klasične liberale je sloboda govora, ljudima treba biti dozvoljeno da govore stvari koje mi snažno osporavamo. Mi tolerišemo stvari iako nam se ne dopadaju i lično ih ne odobravamo.

 

Devet: Mir. Mir je stanje u kojem možemo da se bavimo našim svakodnevnim poslovima bez nasilja ili rata. Po razmišljanjima klasičnih liberala, najbolji način da se to postigne nije miješanjem u probleme drugih zemlja, drugim riječima oni se zalažu za neintervencionističku spoljnu politiku. Njihovo stajalište u pogledu naše interakcije sa drugim narodima je da ona treba da se zasniva na onome što obično ide pod nazivom četiri slobode: trebalo bi da postoji slobodno kretanje kapitala, radne snage - odnosno ljudi, robe, i usluga. Tu bih dodao još jednu stvar, slobodno kretanje ideja. Ako imamo svijet u kome je ovo slobodno kretanje prihvaćeno, onda mislim da ćemo imati onakav svijet kakvim ga klasični liberali zamišljaju, imali bi svijet zasnovan na miru.

 

I na kraju: Ograničena država. Da postoji vrlo malo stvari koje država treba da radi. Cilj države je jednostavno da zaštiti život, slobodu, i imovinu. Sve preko toga nije opravdano. Strogo ograničena vlast.

Dakle, to su deset principa klasičnog liberalizma, da li ste Vi klasični liberal?

 

Originalni sadržaj preuzet sa: http://www.learnliberty.org/content/what-classical-liberalism

Video: 

Zašto koristimo riječi "Libertarijanizam" i "Klasični Liberalizam" u opisivanju "Liberalne" politike?

U svome originalnom značenju, riječ "Liberal" asocira sa 1. maksimalnom slobodom pojedinca, gde su svi pojedinci slobodni da žive svoje živote na način koji odaberu i da se neometano bave ekonomskim poslovima, i 2. minimalnom vladom, ograničenom na zaštitu individualnih sloboda (održavanje jake vojske i policije) i posredovanje u sporovima (pravosudni sistem).

Međutim, tokom vremena pojam liberal je izopačen i postao asociran sa socijalizmom i velikom vladom.

U Sjedinjenim Državama, progresivna Demokratska Stranka je početkom 20. vijeka od strane nekih političara pogrešno označena kao liberalna, i to ime je zaživilo. Demokrate u SAD se danas obično nazivaju liberali, iako se njihova politika potpuno razlikuje od liberalne. Demokratska stranka otvoreno podržava veliku vladu i socijalnu državu, kao i državni intervencionizam na tržištu.

Zbog te izopačenosti, istinski liberali u SAD su većinom prestali da se identificiraju sa terminom liberal, i sada sebe nazivaju "Klasičnim Liberalima" ili "Libertarijancima."

U Evropi, pojam liberal uglavnom i dalje ima svoje prvobitno značenje. Ipak, prevalenca socijalističke i komunističke snage u ranom 20. vijeku rodila je pokret Socijalnog Liberalizma, koji predlaže intervencionizam vlade u privredi, velike vladine socijalne programe, i socijalnu pravdu - postizanje ravnopravnosti putem visokog oporezivanja, i preraspodjele prihoda i imovine. Mnoge liberalne partije u Evropi su socijalni liberali. Njihova politika je u mnogo stvari suprotna od klasičnog liberalizma, ali njihovo korištenje riječi liberal u sklopu svojih imena je izopačilo značenje liberalnog termina.

Pravi liberali Evrope u velikoj mjeri zadržavaju svoju povezanost sa riječju liberal, međutim oni se time takmiče za identit sa socijalnim liberalima. Da bi se saznalo da li je neka organizacija liberalnog predznaka doista liberalna ili socijalistička, mora se gledati duboko u njihove principe, umjesto oslanjanja samo na ime.

Iz svih ovih razloga, Kampanja za Slobodu i Prosperitet se koristi riječima "Libertarijanizam" i u manjoj mjeri "Klasični Liberalizam" kada opisuje liberalnu politiku, kao dva nekorumpirana termina vjerna svome izvornom liberalnom značenju.

Gdje su Klasični Liberali/Libertarijanci locirani na Političkoj Skali Ljevice i Desnice?

Kao prvo važno je istaći da je politički model Ljevice i Desnice nekompletan i kao takav on ne daje ispravnu sliku političkog spektruma. Ovaj model uglavnom sadrži samo njegov ekonomski aspekt. Na lijevoj strani ove skale su oni koji žele da država ima veću kontrolu nad ekonomijom. Tu spadaju progresivci, socijalisti, te fašisti i komunisti na samom lijevom kraju. Na desnoj strani su oni koji žele veću slobodu ekonomije. Tu spadaju konzervativci, klasični liberali/libertarijanci, i anarhisti na samom desnom kraju.

 

Libertarijanci žele slobodno tržište i protive se bilo kakvom upletanju države u ekonomiju. Stoga libertarijanci spadaju u desnicu po ekonomskom pitanju.

 

Međutim ispravniji i potpuniji model političkog spektruma ima dvije dimenzije. U tom modelu se osim tradicionalne vodoravne ekonomske skale ljevice i desnice takođe može dodati i druga - socijalnu skala, koja se obično predstavlja kao vertikalna, gore-dolje. Donji kraj socijalne skale upućuje na manji pa sve do nepostojećeg - nultog stepena ličnih sloboda pojedinca odnosno veću do apsolutnu državnu kontrolu nad životima građana. Tu spadaju konzervativci, socijalisti, te komunisti i fašisti na samome dnu. Gornji kraj ove skale upućuje na veće individualne slobode odnosno minimalnu pa i nikakvu državnu kontrolu nad životima građana. Ova strana djelomično ubraja progresivce, te zatim libertarijance, i anarhiste na ekstremnom vrhu.

 

Zaključak je taj da se libertarijanci zalažu za maksimalnu ekonomsku slobodu, i za maksimalnu ličnu slobodu.

Shvatanje Države i Vlade

molimo selektirajte među dolje navedenim temama

Ispravna Uloga Vlade

Kojim putem ka prosperitetu se država kreće počinje sa razumijevanjem uloge vlade. Pitanje dakle glasi: koja je ispravna uloga vlade? Ovo je osnovno pitanje o kojeme se tipičan građanin nikada ne zapita. Za većinu nas, vlada jednostavno postoji, uvijek je bila elemenat čovječanstva i tu je da ostane, da vlada nad ljudima, da preventira haos, i da radi stvari u korist građana.

Konvencionalna socijalistička mudrost (koja preovladava u današnjem svijetu, uključujući i BiH) argumentira da je vlada potrebna da preventira haos i da brine o socijalnim pravima građana, i osigura njihovu jednakost. Vlada obezbjeđuje besplatnu školu, zdravstvo, kreira nova radna mjesta, osigurava niske cijene, osigurava da umirovljenici primaju mirovine, sprečava pojedince od donošenja pogrešnih ličnih odluka i od rada loših stvari, uvodi zakone za pomoć siromašnih i onih koji za to imaju potrebu, da drži kriminalce u zatvorima, i da nas čuva od spoljnih neprijatelja. Za socijalistu, što više država čini za svoje građane, to je bolje za sve njih. Tužna realnost je ta da mi gotovo isključivo sudimo državne programe i zakone po njihovim dobrim namjerama, a ne po njihovim ishodima i istorijskim činjenicama koje dokazuju da je državni instrument nesposoban da obavlja većinu stvari koje danas čini.

Klasični liberalni – libertarijanski pogled na ulogu vlade je mnogo jednostavniji, i kao takav može biti sumiran u par riječi: “zaštita pojedinca!Klasično liberalno – libertarijansko društvo je slobodno društvo, gdje je svaki pojedinac slobodan da sa svojim životom radi što želi i da sam brine o svojim potrebama, sve dok njegovo ponašanje ne povrijeđuje slobodu drugih da isto čine. Sa time u vidu, vlada je kreirana od strane građana da ih služi, a ne da vlada njima. Vlada je narodni sluga, ne njihov vladar. Stoga je ispravna uloga vlade striktno definisana i ograničena na zaštitu života pojedinca, njegove slobode ponašanja, i njegovog privatnog vlasništva, od drugih pojedinaca i vanjskih neprijatelja, i da vrši funkciju medijatora u sporovima. U tu svrhu vlada je od strane građana dodijeljena moć i dužnost da održava vojsku, policiju, i zakonodavni sistem. To su primarne uloge vlade i razlozi za njeno postojanje u slobodnom društvu.

Prirodni Karakter Države

Jednostavna istina o vladi je da je ona neefikasna i rasipna, i kao takva građanima često čini više zla nego dobra. Zapravo, što je vlada veća, to je više štete prouzrokovano njenim naizgled dobronamjernim i plemenitim radom. Da bi dokazali ovu tvrdnju i izgradili argumente za superiornost klasičnog liberalizma, slobodnog društva, i minimalne vlade u odnosu na veliku socijalnu državu, pogledaćemo bliže u samu prirodu vlade:

 

Besplatne državne usluge nikada nisu besplatne!

Vlada ne pruža besplatne usluge svojim građanima. Vlada ne stvara bogatstvo, vlada samo redistributira bogatstvo. Stoga da bi vlada mogla činiti dobro, ona prvo mora obezbjediti resurse (novac) od nekuda. Vlada oporeziva građane da bi financirala sve besplatne usluge koje im pruža. To odjednom ne izgleda više toliko besplatno, zar ne?

 

Nasilna redistribucija bogatstva od strane države je nemoralna!

Svaki puta kada vlada donese novi zakon i uvede veći ili potpuno novi socijalni program, ona primora građane da za njega plaćaju, time oduzimajući njihovu slobodu i vlasništvo. To je kao Robin Hud na steroidima, vlada inicira silu da oduzme resurse od jedne grupe ljudi i daje ih drugima.

 

Državni programi i usluge guše privatni sektor!

Prisilno obavezivanje građana da plaćaju državne programe ih dodatno osiromašuje. Osiromašeni građani su onda primorani da koriste usluge države, jer je njihov novac već potrošen u te državne programe, i pojedinci nemaju više novca za plaćanje drugih boljih opcija koje pruža slobodno tržište.

 

Vlada nije sposobna da redistributira bogatstvo među svim građanima podjednako!

U demokratskim društvima, interesi većine su uvijek zadovoljeni prije interesa manjina. Vladavina većine diktira da će vlada uvijek raditi u korist onih koji su je izabrali, i u takvom uređenju ne postoji niti jedna količina zaštite koja može zaštititi manjine od nepravde. Svrha vlade ka postizanju jednakosti je stoga totalna lakrdija.

 

Državna distribucija bogatstva uništava inicijativu pojedinca da se sam o sebi brine, time podržavajući socijalu i siromaštvo!

Ovo je rezultat velike nepravde činjene stalnim oduzimanjem resursa od produktivnog dijela društva i davanjem neproduktivnom dijelu društva. Stoga zašto raditi marljivo kada će pojedinac svakako biti zbrinut od strane države, i pomoći mu da stigne na cilj u isto vrijema kada i oni koji drže čitavo društvo na svojim leđima. Iskoristimo blagodati socijalne države i pustimo da drugi idiot vuče jače i radi za nas!

 

Vlada je neefikasna i zahtjeva ogromne resurse da bi funkcionirala!

Isto kao i čuveni lopov koji u procesu raspodjele hrane siromašnima usput i sam sebe poslužuje, i to najboljim artiklima, tako i vlada sama sebe plaća onako kako ona misli da je primjereno, za uzvrat za sve Robin Hudske usluge koje nam pruža. Pošto naše javne sluge konzumiraju ogromna sredstva u vidu beneficija i lukrativnih plaća, i pošto njihov rad (redistribucija bogatstva) sam po sebi ne kreira nikakvo bogatstvo, čini državu ogromnim teretom društva.

 

Vlada je monopolij koji nema potrebu za unaprijeđenjem svoga rada i usluga!

Pošto država nema nikoga kome bi podnijela račune, ona nema inicijativu za poboljšanjem kvalitete i efikasnosti svoga rada. Državne socijalne usluge rade nezavisno od slobodnog tržišta i njihov monopolski status ih štiti od tržišnih sila, što ih čini imunima na opasnosti od propasti i ostajanja bez posla.

 

Država sputava inovaciju i napredak!

Kada država upravlja biznisom, inovacija i napredak prestaju. Zašto bi državni monopoli ulagali u inovacije kada mogu pružati iste proizvode i usluge iz godine u godinu, bez ikakvih negativnih posljedica po sebe samu.

 

Država je nesposobna da novac građana troši efikasno!

Vlada nema obzira prema cijeni niti vrijednosti svojih usluga, zbog činjenice da troši tuđi novac. Samo pojedinci mogu trošiti svoj vlastiti novac na najbolji mogući, najefikasniji način.

 

Moć u rukama državnih službenika omogućava postojanje korupcije!

Kada državni službenici imaju usluge na raspolaganju, oni ih rado prodaju i izvlače vlastitu korist. Ovaj problem postaje sve izražajniji što je vlada veća i moćnija. Stoga nije čudo da su političari namamljeni i vole političku moć. Zbog tog razloga, mnogi nepotrebni, rasipni, i često puta štetni državni programi i zakoni se donose svake godine. Ispod su neki tipični primjeri kako naše državne sluge koriste političku moć u svoju korist:

 

Građanin u situaciji: sa lokalnim opštinarom pri zahtjevu za rodni list, sa policajcem koji prijeti pisanjem saobraćajne kazne, sa gradskom upravom pri zahtjevu za građevinsku dozvolu, sa upravom šumarstva pri traženju dozvole za sječu vlastite šume, sa univerzitetskim profesorom u odlučivanju o prolaznosti i uspjehu studenta, sa lokalnim opštinarom pri procesiranju dokumentacije za otvaranje biznisa ili dokumentacije za donaciju, sa carinskim službenikom pri pregledu i carini robe poduzetnika efikasno ili usporenim tokom, ili je to politička stranka u dilemi određivanja cijene njihove koncesije, ili sudija koji odlučuje direkciju i cijenu njegove presude, ili gradska komisija pri odlučivanju koga izabrati kao pobjednika tendera, ili visoki vladini funkcioneri u odlučivanju količine povećanja njihovih mjesečnih plaća i budućih mirovina, sve do samoga vrha sa troglavim predsjedništvom, gdje se raspolaže sa ultimativnim moćima i gdje se prodaju najveće usluge.

 

za više o ovim temama, izaberite među dole navedenim linkovima

Istina o Velikoj Vladi - Video

Prošli vijek zabilježio je veliki porast moći i uloge države, sa veoma malo diskusije o valjanosti i potrebi za istim.

Otkrijte istinu o Velikoj Vladi. Ona nije praktična i efikasna mašina, koja uspješno rješava probleme u korist društva.

Video preuzet sa: STOPandLOOK youtube channel

 

Drugi dio:

Politički Nepravilan Vodič u Politiku

John Stossel razotkriva veliku vladu

(preneseno sa wisted youtube channel)

(potreban volonter za prevod)

Video: 

Put u Ropstvo u Ilustracijama

Put u Ropstvo (The Road to Serfdom) pisca Friedricha Hayeka (dobitnik Nobelove Nagrade za Ekonomske Nauke 1974 godine) je knjiga koja je značajno uticala na političke ideologije Margaret Thatcher i Ronalda Reagana i koncepteTačerizma’ i ‘Reagonomiksa’. Put u Ropstvo je među najuticajnijim i najpopularnijim izlaganjima klasičnog liberalizma / libertarijanizma.
 


Knjigu je originalno publicirao Routledge Press 1944 godine i nakon toga University of Chicago Press u Septembru 1944 godine. U Aprilu, 1945, Reader's Digest je publicirao nešto kraću verziju knjige, koja je eventualno doprijela do preko 600,000 čitalaca. U Februaru 1945 slikovita verzija knjige je publicirana u magazinu Look Magazine, koja je kasnije napravljena u pamflet i distributirana od General Motorsa. Knjiga je prevedena u oko 20 jezika i posvećena je "Svim Socijalistitičkim Partijama".

Hayek dalje tvrdi da bi se nemoć centralnog planiranja shvatilo kao manjak potrebne moći u rukama države da implementira ideje koje su inače dobre. Takva percepcija bi ubijedila javnost da glasaju za veću moć države, i asistirala bi dolazak na vlast “jakog čovjeka” smatranim “sposobnim da uradi posao.” Hayek je tvrdio da bi se nakon ovih desavanja zemlja neminovno odvela u potpuni totalitarizam. Za Hayeka, put u ropstvoslučajno postavljeno od strane centralnog planiranja, sa demontažom slobodnog tržišta, završava sa uništavanjem svih individualnih ekonomskih i ličnih sloboda.

Hayekov centralni argument je da svi oblici kolektivizma vode logično i neminovno u tiraniju, i koristio je Sovjetski Savez i Nacističku Njemačku kao primjere zemalja koje su otišle “putem u ropstvoi postigle tiraniju. Hayek je argumentirao da u sistemu sa centralnim planiranjem, distribucija i alokacija svih resursa i dobara bi bila prenesena na malu grupu, koja ne bi bila sposobna da obradi sve informacije relevantne za odgovarajuću distribuciju resursa i dobara koja su na raspolaganju centralnih planera. Neslaganje oko praktične primjene bilo kakvog ekonomskog plana kombinirano sa neadekvatnošću menadžmenta resursima bi neminovno iziskivalo prisilu da bi se mogli postići ikakvi rezultati.

Hayek je argumentirao da su države kao što su Sovjetski Savez i Nacistička Njemačka već otišle “putem u ropstvo", i da su različite demokratske nacije krenule istim putem. U knjizi Put u Ropstvo napisao je: "Princip da cilj opravdava sredstva se u etici individualizma smatra kao poricanje svakog morala. U kolektivističkoj etici to postaje nužno vrhovno pravilo."

Značajno je i to da je Hayek osporio opšti stav među Britanskim akademicima da je fašizam bio kapitalisticka reakcija protiv socijalizma, i umjesto toga tvrdio da su fašizam i socijalizam imali zajedničke korjene u centralnom ekonomskom planiranju i moći države nad pojedincem.

Kritika:

"U mome mišljenu to je velika knjiga...Moralno i filozofski slažem se gotovo sa njom cijelom: i nisam samo u slaganju, već u duboko potresenom slaganju".

--John Maynard Keynes

"U negativnom dijelu teze profesora Hayeka postoji mnogo istine. To se ne može reći previše često - u svakom slučaju, to nije rečeno skoro dovoljno često - da kolektivizam nije inherentno demokratski, već, naprotiv, daje tiranijskoj manjini takva ovlašćenja kakva španski inkvizitori nisu ni sanjali".

--George Orwell

Video: 

Postizanje Slobodnog i Prosperitetnog Društva

Smanjenje uloge vlade i demontaža socijalne države za postizanje prosperitetnog društva

Vlada ima veoma važnu ulogu u slobodnom društvu, ta uloga je zaštita života, slobode, i vlasništva pojedinca. Ovo su uloge zbog kojih je vlada originalno uspostavljena i zbog kojih je data moć od strane građana. Stoga, posao vlade je da održava jaku vojsku, efektivnu policiju, i nepristrasno pravosuđe. Sve ostalo je ostavljeno u moći pojedinca da odluči sam za sebe.

Klasični liberali – libertijci duboko vjeruju da je previše vlade veoma štetno za društvo kao cjelinu, i da građane koje služi čini sve manje slobodnima i više siromašnima. Argumenti prezentirani u sekciji “Prirodni Karakter Države” su očigledni. Libertijanska filozofija dakle korektno označava većinu državnih programa kao neefikasnima i rasipničkima, i korektno identificira državno upletanje u život pojedinca kao narušavanje njegove lične i ekonomske slobode.

Libertijci takođe vjeruju da su daleko najveći stepeni prosperiteta mogući kada je vlada ograničena na njene primarne uloge: protekcija života, slobode, i vlasništva, i ništa više. U slobodnom društvu, manjak državnih restrikcija i veliki stepen slobode pojedinca da se neometano bavi svojim interesima kao i da sačuva plodove svoga rada gradi prilike i inicijativu za poboljšanje njegovog života i kreiranje bogatstva, što rezultira u poboljšanju životnog standarda i većih mogućnosti za čitavo društvo.

Način postizanja prosperitetnog društva stoga leži u smanjenju vlade na njenu ispravnu ulogu, i ustrajnom pažnjom građana da ona ostane minimalna i decentralizovana koliko god je to moguće.

Uvođenje slobodnog tržišta u državne socijalne programe bi konačno donijelo slobodu izbora i prijeko neophodne sile tržišta, rezultirajući u većoj dostupnosti, poboljšanju kvaliteta, i nižim cijenama plaćanja socijalnih usluga. Jednom kada je sloboda izbora vraćena potrošaču, pojedinac bi imao punu kontrolu nad svojim zdravstvenim, edukativnim, i mirovinskim potrebama, i sa vremenom bi to odzvonilo kraj socijalne države i dovelo do zatvaranja neefikasnih državnih monopola. Trošenjem manje sredstava za sve te usluge na slobodnom tržištu bi omogućilo pojedinca da uštedi više novca za trošenje na druge neophodne stvari.

Sa mogućnošću da sačuvaju sve plodove svoga rada, restoracijom povjerenja u sebe i svoje mogućnosti, kao i povjerenjem u moć slobodnog tržišta da dostavi najbolje proizvode i usluge, građani bi konačno prestali tražiti od države da vrši nemoguću funkciju brige o njima od kolijevke pa sve do groba. Sa mnogo manje novca u rukama vlade, moć bi polako bila oduzeta od političara, umanjujući njihovu moć da upražnjavaju korupciju putem prodaje usluga. Ostatakom tada već male vlade bi bilo mnogo lakše upravljati i držati je odgovornom.

Za razliku od sadašnje socijalne države koja gura jednakost na račun slobode i prosperiteta, velike mogućnosti koje pruža samo libertijansko slobodno društvo, bi dovele do najvećeg stepena slobode, prosperiteta, i jednakosti građana.

za više o ovoj temi, selektirajte među dole navedenim linkovima

Milton Friedman o Vrlinama Kapitalizma i Pohlepe

Milton Friedman govori o vrlinama kapitalizma i pohlepe.

(video preveo, obradio, i publicirao CowboyBebop2012 youtube channel)

Video: 

Libertarijanizam je Neprijatelj Sveg Rasizma

Ron Paul objašnjava kako je individualizam neprijatelj svih vrsta rasizma.

(video preveo, obradio i publicirao CowboyBebop2012 youtube channel)

Video: 

Milton Friedman - Adam Smith i Nevidljiva Ruka

Milton Friedman objašnjava poznatu frazu Adama Smitha koja je predstavljena u njegovoj čuvenoj knjizi "Bogatstvo Naroda." U njoj je, govori Friedman, Adam Smith objasnio kako pojedinci koji svojim produktivnim radom namjeravaju samo da promovišu vlastite interese, nenamjerno također promovišu i interes društva, kao da su vođeni nevidljivom rukom.

Video: 

Milton Friedman o Libertarijanizmu

Koji su elementi libertarijanskog pokreta i kako jedan od njegovih najčuvenijih zagovarača Milton Friedman aplicira ista načela na aktuelne probleme u Sjedinjenim Državama i svijetu?

(gledajte ostatala 4 dijela ovog intervjua na RCO64 youtube kanalu)

(potreban volonter prevodioc)

Video: 

Milton Friedman - Olovka

Milton Friedman koristi olovku kao primjer za objašnjenje kako rad slobodnog tržišta promoviše harmoniju i mir u svijetu.

Video: 

Ron Paul o Libertarijanizmu - John Stossel 20/20 Intervju

John Stossel Intervjuiše Republikanskog Libertijca Ron Paula o individualnoj slobodi, korištenju opojnih droga, prostituciji, i homoseksualnim brakovima.  Ovo je odličan video o libertarijanskoj perspektivi.

(video publicirao peacespeech youtube channel)

(volonter prevodioc potreban)

Video: 

Kapitalizam i Slobodno Tržište: Tajna Američkog Prosperiteta

Crtani film sa naslovom "Make Mine Freedom" koji govori o individualizmu i kapitalizmu slobodnog tržišta kao razlozima prosperiteta u Sjedinjenim Američkim Državama.

(video preveo i obradio CowboyBebop2012 youtube kanal)

Video: 

Kolektivizam Nasuprot Individualizma

da biste naučili više o razlikama između kolektivizma i individualizma, selektirajte među dole navedenim sadržajem

Politički Spektrum

Slijedeći video od John Birch Society, koji svakako morate pogledati, objašnjava politički spektrum i sve vrste vlada.

(preveo, obradio, i publicirao CowboyBebop2012 youtube channel)

Video: 

Kolektivizam naspram Individualizma - Intervju sa G. Edward Griffinom

Slijedeći video je kratki uvod u političku terminologiju i političke sisteme.  Ovo je najvažnija lekcija u politici, i ne postoji bolji način da se ona nauči nego slušajući eksperte.  U ovom video intervjuu (koji morate gledati), pisac i snimatelj G. Edward Griffin (takođe kreator organizacije Freedom Force International) daje odlično objašnjenje i poređenje najvažnijih političkih koncepata.

Video: 

Porijeklo i Priroda Ljudskih Prava

(video kreirao STOPandLOOK youtube channel, preveo, obradio, i publicirao CowboyBebop2012 youtube channel)

 

Video: 

O Superiornosti Grupe

Ko je važniji: pojedinac ili grupa? Saznajte odgovor u ovom videu!

(video kreirao STOPandLOOK youtube channel, preveo, obradio, i publicirao CowboyBebop2012 youtube channel)

Video: 

Prinuda Nasuprot Slobode

Do prosperiteta i jednakosti silom države ili slobodom izbora?

(video kreirao STOPandLOOK youtube channel, preveo, obradio, i publicirao CowboyBebop2012 youtube channel)

Video: 

Jednakost i Nejednakost Pred Zakonom

Individualnom slobodom ili diskriminacijom i silom države do jednakosti?

(video kreirao STOPandLOOK youtube channel, preveo, obradio, i publicirao CowboyBebop2012 youtube channel)

Video: 

Ispravna Uloga Vlade

Koja je ispravna funkcija države? Da se brine o svim potrebama građana, ili nešto drugo?

(video kreirao STOPandLOOK youtube channel, preveo, obradio, i publicirao CowboyBebop2012 youtube channel)

Video: 

Nacionalizam kao oblik Rasizma i njegovo Rješenje

Sljedeće je video i tekstualni prevod odlomka iz članka “Rasizam” od Ayn Rand, koji je publiciran u Septembarskom izdanju publikacije “The Objectivist Newsletter” 1963 godine. Isti je takođe uključen i kao poglavlje u knjizi “The Virtue of Selfishness” - “Vrlina Sebičnosti.”

pogledajte video na dnu članka ...

 

tekstualni prevod:

 

Rasizam je najniži, najgrublji primitivni oblik kolektivizma. To je ideja pripisivanja moralnih, društvenih, ili političkih kvaliteta na osnovu čovjekovog genetskog porijekla – ideja da se čovjekove intelektualne i karakterne osobine proizvode i prenose putem njegovih unutrašnjih hemijskih osobina. Što u praksi znači da čovjeka treba cijeniti, ne po sopstvenom karakteru i radu, već po kolektivnim karakterima i djelovanjima njegovih predaka.

 

Rasizam tvrdi da sadržaj čovjekovog uma (ne njegov kognitivni aparat, već njegov sadržaj) je naslijeđen; da su čovjekova uvjerenja, vrijednosti, i karakter određeni prije nego što je rođen, fizičkim silama koje su izvan njegove kontrole. Ovo je verzija pećinskog čovjeka o doktrini urođenih ideja - ili naslijeđenog znanja - koja je potpuno opovrgnuta i odbačena od strane filozofije i nauke. Rasizam je doktrina proizvedena od strane i za nečovjeka. To je štalska ili stočarska verzija kolektivizma, u skladu sa mentalitetom koji pravi razliku između različitih rasa životinja, a ne između životinja i ljudi.

 

Kao i svaki drugi oblik determinizma, rasizam poništava specifične atribute koji odvajaju čovjeka od svih ostalih živih vrsta: njegove racionalne sposobnosti. Rasizam negira dva aspekta čovjekovog života: razum i izbor, odnosno um i moralnost, zamjenjujući ih sa hemijskom predodređenošću.

 

Ugledna familija koja podržava bezvrijedne rođake ili prikriva njihove zločine kako bi "zaštitili ugled porodičnog imena" (kao da moralni ugled jednog čovjeka može biti oštećen akcijama drugog) -- Bijednik koji se hvali da je njegov pradjed bio graditelj carstva, ili malogradska usjedjelica koja se hvali da je stric od njene majke bio državni senator i da je njen treći rođak održao koncert u Carnegie Holu (kao da dostignuća jednog čoveka mogu dati prestiž drugome koji je prosječan) -- roditelji koji istražuju genealoška stabla u cilju procjene njihovih perspektivnih sinova-po-zakonu -- slavna osoba koja počinje svoju autobiografiju sa detaljnim opisom svoje porodične istorije – sve ovo su primjeri rasizma, atavističke manifestacije doktrine pod imenom plemenskog rata praistorijskih divljaka.

 

Teorija koja ideje "dobre krvi" i "loše krvi" drži za moralno-intelektualni kriterijum, ne može dovesti ni do čega drugog osim do bujica krvi u praksi. Sirova snaga je jedini postojeći način djelovanja za ljude koji sebe smatraju bezumnim gomilama hemikalija.

 

Baš kao što ne postoji takva stvar kao što je kolektivni ili rasni um, isto tako ne postoji ni kolektivno ili rasno postignuće. Postoje samo individualni umovi i individualna postignuća - i kultura nije anoniman proizvod nerazličitih masa, već je to zbir intelektualnih postignuća pojedinih ljudi.

 

Čak i ako bi bilo dokazano - a što nije - da je učestalost ljudi sa potencijalno superiornijim umovima veća među članovima određenih rasa nego kod pripadnika drugih, to nam ipak ne bi reklo ništa o bilo kom pojedincu i bilo bi irelevantno za stvaranje mišljenja o njemu. Genije je genije, bez obzira na broj morona koji pripadaju istoj rasi - a kreten je kreten, bez obzira na broj genijalaca koji dijele njegovu rasnu pripadnost.

 

Pitanje da li osoba navodi superiornost ili inferiornost bilo koje rase je irelevantno, rasizam ima samo jedan psihološki korijen: osjećaj rasiste o sopstvenoj inferiornosti.

 

Kao i svaki drugi oblik kolektivizma, rasizam je potraga za nezasluženim. To je potraga za automatskim znanjem - za automatskim ocjenjivanjem čovjekovog karaktera koji zaobilazi odgovornost korištenja racionalnog ili moralnog prosuđivanja - i iznad svega, potraga za automatskim samopouzdanjem (ili prividnim samopouzdanjem).

 

Pripisati vlastite vrline svome rasnom porijeklu, znači priznati da osoba nema znanja o procesu putem kojeg se vrline stiču, i najčešće, da sama osoba u pitanju nije uspjela da ih stekne. Ogromna većina rasista su ljudi koji nisu stekli osjećaj vlastitog identiteta, koji ne mogu tvrditi nikakvo individualno postignuće ili odliku, i koji traže iluziju "plemenskog samopouzdanja" tvrdeći inferiornost nekog drugog plemena. Obratimo pažnju i na to da je rasizam mnogo učestaliji među siromašnim šljamom nego među intelektualno naprednijim članovima društva.

 

Istorijski gledano, rasizam je uvijek rastao i padao sa rastom i padom kolektivizma. Kolektivizam smatra da pojedinac nema prava, da njegov život i rad pripadaju grupi ("društvu," plemenu, državi, naciji) i da ga grupa može žrtvovati po svome nahođenju za njene interese.

 

Najjednostavniji kolektiv za pridružiti se, kojeg je najlakše identifikovati - posebno za ljude ograničene inteligencije - najmanje zahtijevan oblik "pripadnosti" i "zajedništva" je: rasa.

 

Jedini način da se sprovede doktrina takve vrste je putem brutalne sile - a statizam je uvek bio poltička posljedica kolektivizma.

 

Apsolutna država je samo institucionalizovani oblik banditske vladavine, bez obzira koja određena banda se dokopa vlasti.

 

Postoji samo jedan lijek za rasizam: filozofija individualizma i njena političko-ekonomska posljedica, laissez-faire kapitalizam.

 

Individualizam podrazumijeva čovjeka - svakog čovjeka - kao nezavisnog, suverenog subjekta koji poseduje neotuđivo pravo na svoj život, pravo izvedeno iz njegove prirode, kao racionalnog bića. Individualizam podrazumijeva da civilizovano društvo, ili bilo koji oblik udruživanja, saradnje, ili mirne koegzistencije među ljudima, može biti postignuto samo na bazi priznavanja individualnih prava pojedinca - i da grupa, kao takva, nema nikakva prava osim individualnih prava svojih članova.

 

Nisu čovjekovi preci, njegovi rođaci, geni, niti je njegova tjelesna hemija ono što je bitno na slobodnom tržištu, nego je to samo jedan ljudski atribut: produktivne sposobnosti. Njegove vlastite sposobnosti i ambicija su osnov po kojeme kapitalizam prosuđuje čovjeka i nagrađuje ga u skladu sa istim.

 

Nijedan politički sistem ne može da uspostavi univerzalnu racionalnost putem zakona (ili silom). Ali kapitalizam je jedini sistem koji funkcioniše na način koji nagrađuje racionalnost i kažnjava sve oblike iracionalnosti, uključujući i rasizam.

 

Potpuno slobodan, kapitalistički sistem još uvijek nigdje nije postojao. Ali ono što je izuzetno značajno je korelacija između rasizma i političke kontrole u polu-slobodnim ekonomijama 19. vijeka. Rasni i / ili vjerski progoni manjina stajali su u obrnutom razmjeru sa stepenom slobode u datim zemljama. Rasizam je bio najsnažniji u privredama koje su bile više kontrolirane, kao što su Rusija i Njemačka - a najslabiji u Engleskoj, tada najslobodnijoj zemlji Evrope.

 

Kapitalizam je dao čovječanstvu njegove prve korake prema slobodi i racionalnom načinu života. Kapitalizam je se probio kroz nacionalne i rasne barijere, putem slobodne trgovine. Kapitalizam je ukinuo kmetstvo i ropstvo u svim civilizovanim zemljama svijeta.

 

U svojoj velikoj eri kapitalizma, Sjedinjene Američke Države su bile najslobodnija zemlja na svijetu – i najbolje pobijanje rasističkih teorija. Ljudi svih rasa došli su ovdje, neki iz nepoznatih, kulturno neodlikovanih zemalja, i ostvarili podvige produktivnih sposobnosti koji bi u protivnom ostali neostvareni u njihovim kontrolom opterećenim rođenim zemljama.

 

Amerika se naziva "stapajući lonac" sa dobrim razlogom. Ali malo ljudi je shvatilo da Amerika nije ljude stopila u sivu usklađenost kolektiva: ona ih je ujedinila štićenjem njihovog prava na individualnost.

 

Rasizam je zla, iracionalna i moralno prezirna doktrina - ali doktrine ne mogu biti zabranjene ili propisane zakonom. Baš kao što moramo zaštititi slobodu govora komuniste, iako su njegove doktrine zle, isto tako moramo zaštiti pravo rasiste na korištenje i raspolaganje svojom imovinom. Privatni rasizam nije pravno, već moralno pitanje - i protiv njega se može boriti samo privatnim sredstvima, kao što su ekonomski bojkot ili društvena ozloglašenost.

 

U zaključku, citiraću iz zapanjujućeg članka u New York Timesu publiciranog 4. Avgusta [1963] - zapanjujućeg jer ideje ovog tipa nisu tipične za naše doba:

kvotacija: "Ali, pitanje mora biti ne da li grupa prepoznatljiva po boji, osobinama ili kulturi ima svoja prava kao grupa. Ne, pitanje je da li je Američki pojedinac, bez obzira na boju, osobine, ili kulturu, lišen svojih prava kao Amerikanac. Ukoliko pojedinac ima sva prava i privilegije koje mu pripadaju na osnovu zakona i Konstitucije, mi ne treba da brinemo o grupama i masama - one u stvari i ne postoje, osim kao figurativni govor."

Video: 

Kapitalizam: Trzišna Privreda

Naucite vise o trzisnoj privredi (slobodnom trzistu) od eksperata iz susjednih zemalja.

drugi, treci, cetvrti i peti dio . . .

Kapitalizam: Politika Protiv Privrede

Naucite o politici protiv trzisne privrede od eksperata iz susjednih zemalja.

drugi, treci, cetvrti, i peti dio . . .

Kapitalizam: Povratak Slobode ili Put u Ropstvo

Naucite od eksperata iz susjednih zemalja zasto je sloboda kljuc prosperiteta.

drugi, treci, cetvrti, i peti dio . . .

Ogromna Državna Potrošnja Vodi BiH u Propast - Rahn Kriva

Državna potrošnja može promovirati ekonomski rast ako se novac građana koristi u osnovne svrhe kao što su zaštita života, slobode ponašanja i privatnog vlasništva.

Ali teret državne potrošnje u Sjedinjenim Državama i drugim industrijaliziranim zemljama je mnogo veći nego što je potrebno za financiranje osnovnih državnih aktivnosti. Citirajući naučne studije, ovaj Campaign for Freedom and Prosperity video sagledava Rahn Krivu, dijagram koji grafički pokazuje negativan utjecaj prevelike državne potrošnje.
www.freedomandprosperity.org

Ovaj video je posebno relevantan za Bosnu i Hercegovinu, koja troši najmanje tri puta više bruto nacionalnig proizvoda nego li je potrebno za maksimalnu produktivnost njene ekonomije. Detalji su izloženi u dodatku videa.

Video: 

Dodatni Resursi

odaberite među dole izlistanim resursima

Kako Ubijediti Opoziciju

Većina nas nismo rođeni dobri komunikatori i ubjeđivači. Vježbanje i iskustvo su neophodni da bi se usavršile ove važne vještine. Slijedeće je kratka lista sugestija koje treba imati u vidu kada komuniciramo i ubjeđujemo opoziciju o superiornosti individualne slobode, slobodnog tržišta, i minimalne vlade u odnosu na socijalizam i tiraniju većine:

Poštivajte svakog pojedinca, nikada ne vrijeđajte ili degradirajte drugu stranu. Negativno nastupanje vam nikada neće pomoći u ubjeđivanju nikoga.

Saslušajte šta druga strana ima da kaže, ne uskačite u riječ i dajte drugoj strani šansu da objasni svoju stranu viđenja.

Potvrdite mišljenje druge strane, pitajući pitanja o mišljenju opozicije da dobijete bolju perspektivu odakle nihov stav dolazi.

Suosjećajte se sa opozicijom, pokažite da i vas brinu iste stvari vezane za diskutirane teme.

Počnite prezentirati libertijansku soluciju iskazivanjem željenih rezultata, jer veoma je moguće da će se opozicija složiti sa vama kada se radi o ishodu.  Onda krenite ubacivati vašu soluciju u problem, pokazivajući kako libertijanske metode mogu najbolje i najefikasnije postići vaše zajedničke ciljeve. Objasnite zašto je sloboda izbora neophodna i kako slobodno tržište može donijeti najbolje proizvode i usluge, bolje nego bilo koja vlada. Koristite praktične svakidašnje primjere da dokažete neefikasnost i neuspjeh velike vlade.

Par online resursa u vezi sa efektivnim komuniciranjem libertijanskih ideja:

http://www.theadvocates.org/communicating/index.html

http://www.theadvocates.org/communicating/opening-minds.html

Preporučena Literatura

Slijedeće su nekoliko laganih materijala za čitanje i gledanje, koji govore o individualizmu, slobodnom tržištu, i minimalnoj vladi.

“The Road to Serfdom” - Friedrich Hayek http://mises.org/document/2402/The-Road-to-Serfdom

“Free to Choose” - Milton Friedman

video serijal 1980 http://www.freetochoose.tv/

video serijal 1990 http://www.freetochoose.tv/

“Economics in One Lesson” - Henry Hazlitt

online: http://www.hacer.org/pdf/Hazlitt00.pdf
audiobook:

video intervjui sa diskusijama pojedinacnih poglavlja knjige:

 

Adventures of Jonathan Gullible: A Free Market Odyssey pisca Ken Schoolland http://www.jonathangullible.com
Dio knjige preveden na Hrvatski: http://solair.eunet.yu/~isil/HRVATSKI.htm

 

“An Introduction to Austrian Economics” by Thomas C. Taylor

online pdf: http://mises.org/austecon.asp

"Liberty Defined" - Ron Paul http://www.youtube.com/watch?v=MGtleIS_ScU

"The Wealth of Nations” - Adam Smith

Dodatni resursi: http://freedomschool.org/education/library/

Preporučeni Veb Sajtovi i Organizacije

Campaign for Liberty www.campaignforliberty.com

Lew Rockwell.com www.lewrockwell.com

Reason TV www.reason.tv

Freedom Watch www.freedomwatchonfox.com

Advocates for Self-Government http://www.theadvocates.org

International Society for Individual Liberty www.isil.org

John Birch Society www.jbs.org

Ludwig von Mises Institute www.mises.org

Center for Freedom and Prosperity www.freedomandprosperity.org

CATO Institute http://www.cato.org

Freedom Force International www.freedom-force.org

Institute of Economic Affairs http://www.iea.org.uk

Heritage Foundationwww.heritage.org