You are hereBlogovi / Admir Čavalić-ov blog / Ekonomske (ne)slobode

Ekonomske (ne)slobode


By Admir Čavalić - Posted on 13 Travanj 2012

Šta povezuje države poput Gambije i Butana sa Bosnom i Hercegovinom ? Odgovor je - nivo ekonomskih sloboda. Prema stepenu ekonomskih sloboda, Bosna i Hercegovina pozicionirana je na 104. mjesto u svijetu od 179 zemalja obuhvaćenih analizom koju od 1995. godine provode Wall Street Journal i Heritage Foundation. Aktuelne podatke o stepenu ekonomskih sloboda u regionu prenosi Adriatic - Institut za javnu politiku iz Hrvatske.

Naša država je očekivano svrstana u red uglavnom neslobodnih ekonomija. Kambodža i Kenija su nam ravni po ovom pitanju. Ekonomske slobode su jedan ciljano zamagljen pojam. Teško razumljiv običnom čovjeku. Ako znamo da su ekonomske slobode u direktnoj korelaciji sa životnim standardom neke države, onda je ovaj pojam itekako važan.

Dozvolite da pojasnim.

Probudite se jednog dana u prelijepoj državi, Bosni i Hercegovini. Ukoliko želite da slijedite svoju ideju, živite nezavisno i osnujete vlastitu kompaniju, za to vam je potrebno u prosjeku 60 radnih dana. Britancu je potreban samo jedan dan, a svjetski prosjek je 30 dana. Dodajmo da će Britanac platiti maksimalno oko 130 KM, dok „bogati” Bosanci moraju plaćati 2.000 KM, plus skoro nametnute troškove za fiskalnu kasu. No, pretpostavimo da ste otvorili firmu. Nakon mučnog procesa registracije, iznenadit ćete se kada spoznate koliko je država efikasna u procesu prikupljanja poreza, doprinosa i sveopšte kontrole vašeg poslovanja. Stopa poreza na dobit iznosi 10%, a poreza na dodatnu vrijednost 17%. Aktuelna je javna debata o dodatnim povećanjima ovih poreza. Periodično će navratiti kojekakav inspektor kojeg trebate ponuditi besplatnim proizvodom (degustacija) ili plavom kovertom u boljem slučaju. Uskoro očekujemo i „USB inspektore” koji će za račun velikih svjetskih korporacija pregledati svaki pedalj vašeg prostora na računaru.

Odmah u startu krećete i sa doprinosima, koji iznose do 41,5 %. Ovo je početni teret države, bez grejs perioda. Kada zaposlite jednog radnika, dobivate dodatnih 41,5% doprinosa na bruto platu. Kakav stimulans za zapošljavanje! Ali, krenuli ste sa biznisom. Potrebna su nova ulaganja kako bi se biznis razvio. Ukoliko želite kupiti tehnologiju od drugih, razvijenih preduzeća, za kupovinu licence i njeno prihvatanje u BiH, potrebno vam je u prosjeku 218 dana. Brzo, nema šta.

Fiskalne kase, organizovanje knjigovodstva i sve ostale sporedne stvari koje ne doprinose dobrobiti Vašeg poslovanja morate osigurati što prije, jer država vreba iza svakog čoška. Naravno ovo nužno ne vrijedi za Vašeg konkurenta jer je on prethodno korumpirao državu i tako sebi pribavio svojevrsnu konkuretsku prednost u BiH uslovima o kojoj veliki Porter vjerovatno nije ni sanjao.

Za neke djelatnosti ne možete biti direktni vlasnik, za druge trebate na hiljade drugih dozvola, dok za određenu djelatnost jednostavno nemate zakonski prepoznatih radnika. I govorimo o zdravom ambijentu za ekonomske slobode ?! Kada se napokon demotivirate i odlučite zatvoriti kompaniju, za to vam treba duplo više vremena i isto toliko novca. Na kraju, zamislite šta bi se desilo da ste stranac koji voli ovu državu i želi pomoći Bosni i Hercegovini kroz direktna strana ulaganja. Pitamo se zašto strane direktne investicije već četvrtu godinu konstatno opadaju.

Zbog gore nabrojanih razloga, obični građani nisu baš poduzetni. Izuzev sive ekonomije, naravno. Stoga, građani su primorani raditi za nekoga. A kako je biti radnik ? Pa ako ste prijavljeni, automatski se pripremite za to da vam država svaki mjesec uzima trećinu (31%) vaše bruto plate kako bi zadovoljila političare i skupu administraciju. Dakle, vi kao radnik svaki mjesec poklanjate trećinu svoje crkavice kako bi gledati političare koji se vozaju u skupocjenim automobilima, zapošljavaju svoje bližnje, prijatelje, kako vam se rugaju djelatnici administaracije (popularni „šalterski radnici”) i kako se sa vašim parama grade kojekakvi spomenici i druge građevine čija je osnovna svrha pranje novca. Čak su i lopovi humaniji od ovoga.

Bosna i Hercegovina je definitivno neslobodna država i čestitamo svim onima koji „rade na crno” u ovakvim uslovima. To su ljudi koji su rekli „NE” državnom teroru. Ne treba ih osuđivati, već čestitati im jer ne dozvoljavaju da trećina njihove pošteno zarađene plate bude osnovica za finansiranje političkih lumperaja. I zapamtimo. Rješenje nije da sanjamo o tome kako će trećina naše zarade ići u bolje svrhe samo ako dođu neki bolji ljudi. Apsolutno ne! Dugoročno rješenje je da smanjimo izdvajanja za državu i ostavimo više sebi - običnim građanima koji iz dana u dana vode bitku za preživljavanje. Ako nam svaki mjesec iznova ne kradu iz naših džepova, onda je svejedno šta rade na vlasti, koliko im vremena treba da se dogovore i slično.

Zaključimo da nema prave slobode bez ekonomske slobode. Ovo je redovno naglašavao i nobelovac Milton Friedman objašnjavajući da je ekonomska sloboda pretpostavka političke slobode. Džaba nam sloboda govora, političke i ine slobode svijeta, ukoliko nam je novčanik prazan. Ekonomske slobode su rasadnik ostalih sloboda.

„Što više država planira, to je manje prostora za plan pojedinca”(Friedrich August Hayek)

Language/Vaš Jezik

Ostanite u Vezi

Pridružite se Našoj Facebook Grupi Pogledajte Naš YouTube Kanal Pratite nas na Twitteru Naš RSS Feed

Volunteer!!!