Spiker: John Bufton - Evropski Parlament, Strasburg - 7 Septembar 2010
Hvala Vam gospođo Predsjednice.
Poteškoće koje imamo sa slobodom štampe su u velikoj mjeri financijske prirode. Tamo gdje se osjeća da je štampa kontrolirana, to je često zbog pitanja ko je vlasnik i ko financira medije. Digitalno doba je donijelo ubrzani pad profita i dovelo je mnoge kompanije u financijsku krizu. Ali kako može neko političko tijelo financirati industriju bez prelaženja linije pristrasnosti.
Procureno pismo predsjedniku Barosu od novog komisionera komunikacija Viviane Reding, otkrilo je da će u cilju povećanja njegovog lika, predsjednik pri ruci imati fotografa i TV producenta 24 sata dnevno. Ne samo to, nego će i novinari biti plaćeni da slijede predsjednika Komisije na putovanjima u inostranstvo. Osoblje od 8 ljudi će čak biti angažovano za praćenje blogosfere za kritike i suzbijati sva neželjena mišljenja koja se pronađu.
U 2009 više od 8 miliona eura je potrošeno na zabavljanje i obuku novinara, uključujući 350,000 na prisiljavanje Irskih novinara tokom referenduma, koristeći takozvane Feministkinje Lisabonskog sporazuma. 700,000 eura je potrošeno na novinarska takmičenja i najmanje 7000 na koktelske zabave.
Očigledno postoji veoma tanka linija između financiranja i podmićivanja informacione industrije. Ono što nije prihvatljivo za Komisiju je napadanje državnih publikacija kada i oni sami bacaju novac poreznika u svrhu uobličavanja medija da nam pletu mrežu laži.
Hvala Vam gospođo Predsjednice.