Sarajevsko novinsko piskaralo i radijsko laprdalo Vuk Bačanović ni najmanje ne posustaje u aktivnostima sa svojim letećim boljševičkim cirkusom zvanim JOSD (Jedinstvena organizacija za socijalizam i demokratiju). Iako oskudna organizacija sa malobrojnim članstvom, mora im se skinuti kapa u jednoj stvari, glasni su: od bombardovanja foruma, blogova ili facebooka sa promoviranjem svojih aktivnosti i propagandnim floskulama, obljepljivanja grada raznoraznim komunističkim parolama, do učestalih protesta na kojima se najčešće pojavljuje jednocifren broj ljudi, JOSD-ovci su zbilja predani svojoj namjeri da u BiH sprovedu socijalističku revoluciju i uskrsnu ekonomski mrtav sistem.
Iskreno rečeno, na trenutke me i tuga uhvati kada gledam te energične i predane ljude. Mladi ljudi bez posla, sa viškom slobodnog vremena, bez cilja u životu (izuzev ako uzaludno čekanje na nekakvu revoluciju smatraju ciljem) svoje najbolje godine provode fanatizirani vjerom u davno propale besmislene ideje, cirkusirajući gradom sa priglupim parolama i slikama notornih zločinaca poput Che Guevara i mrzeći sve oko sebe, puni jala i zavisti. Zamislite samo kada bi ti mladi ljudi svoje dragocjene vrijeme koje uzaludno bacaju samo jednim dijelom uložili u rad i produktivne aktivnosti . Siguran sam da bi im mladalički komunistički zanos ispario s pojavom osjećaja imanja prve veće količine novca u svom džepu. No, kada u životu nemaš posao, konkretni cilj kome težeš (molim vas mokri snovi o socijalističkoj revoluciji nisu cilj, nego dječije pozdarije) ni pretjerani smisao, jedina moguća posljedica je pojava depresije, osjećaja potištenosti, niže vrijednosti, pa krivce za svoje stanje nalazite svuda oko sebe- od roditelja koji vam dok ste bili dijete nisu kupili igračku koju ste željeli, preko svoje okoline "neprosvijetljene" stvarnom istinom o prirodi kapitalizma koju ste vi je li spoznali, pa do pokvarenih buržujskih zločinaca i ugnjetavača radničke klase koji vam ne dozvoljavaju priliku da se pokažete, iako u životu nemate ni dana radnog staža-
Juče mi prijatelji javiše da je JOSD-ovski cirkus 15. oktobra pred BBI organizuju proteste protiv "trulog" vladajućeg kapitalističkog sistema, koji bi ni manje ni više trebao biti dio velikih globalnih protesta sa epicentrom pred Wall Streetom. Iako te adolscentske besposlenjakoviće zaobilazim u širokom luku, nakon što su propisno izvrijeđali mog druga, odlučio sam im se obratiti prikladnim komentarom na njihovoj facebook grupi.
"Leteći cirkus Vuka Bačanovića pod krinkom navodne zaštite radničkih prava se nastavlja. Zanimljivo da borbu za ta prava vrlo rijetko predvode sami radnici, nego se uglavnom kao kolovođe nađu nekakvi dokoličari, kvazi visoki intelektualci koji svoj životni vijek provode u nekom svom imaginarnom svijetu daleko od stvarne patnje i problema o kojima saznaju iz opskurnih propagandnih pamfleta ili pak djela raznoraznih ljevičarskih filozofa s čijom literaturom se fiksaju.
Tako se i kao predvnodnik ove smiješne blesave radikalno boljševičke organizacije JOSD našao Vuk Bačanović, osoba koja o radničkim problemima ima kredibiliteta da priča koliko doživotni primalac socijalne pomoći. Priznajem, pretjerujem, ne radi se baš o tolikoj neradničkoj mrcini kad je Vuk vječiti student u pitanju, ipak mu je dobar dio životnog vijeka prošao u piskaranju za bh. Dane i razne propagandne portale, a čak su mu i mogućnost uzurpacije javnog radijskog prostora dale mnoge opskurne radio stanice. Dakle riječ je o osobi kojoj su težak radnički život i obaspravljenost potpuno strani pojmovi jer takvim životom nije nikad ni živio, a svjedoči li tome išta bolje od njegovih glomaznih tjelesnih dimenzija i masnih naslaga koje dokazuju da mu obilni obroci ne nedostaju u životu, što je miljama daleko od radničkog gladovanja o kome stalno trubi. Ili je pak, ako ćemo se držati Freuda riječ o tome da nam Vuk i nije baš imao prevelike sreće za ženama, pa je u ulozi boljševickog mesije i kvazi borca za obespravljene vidio dobar put da dođe do ženskog polnog organa.
Sigurno će mi mnogi zamjeriti i reći da sam nepristojan što sam raspravu sveo na lični nivo i potpuno će biti u pravu. Nažalost, prinuđen sam na to, jer nukleus ovog cirkusa zvanog JOSD i zabrinjavajućeg zalaganja za povratak najrigidnijeg društvenog sistema koji je postojao, leži upravo u karakteru i ličnosti njegovih malobrojnih članova. Vuk je Admiru spočitao da on ne zna ko su članovi JOSD-a, čime se ti ljudi bave i kako žive, ali ja koji ih nekolicinu poznajem mogu samo potvrditi njegove riječi da se radi o hrpi vječitih studenata, nehljebovića, ispijača kafa, osoba koje žive na grbači roditelja i sve zajedno nemaju 10 dana radnog staža a niti pomišljaju na traženja posla, jer zaboga neće oni svoju dušu prodavati kapitalističkim zločincima. I totalni je apsurd da ljudi operisani od bilo kakvog teškog rada i zarađivanja vlastitog hljeba sebi uzimaju za pravo da uopće pričaju o teškom radničkom životu, obespravljenosti i sličnim pizdarijama. Ali eto, mrski kapitalistički proizvod facebook dopušta i takvim marginalcima da se čuje njihov glas i da i na njih neko obrati pažnju. Kakva samo ljepota kapitalizma i njegovih obilnih proizvoda, protiv čije upotrebe zakleti boljševici nemaju apsolutno ništa, dapače, posebno onih koje mogu koristiti guzovače.
Kada već predviđanjem budućnosti opterećeni komunisti životni vijek provode u čekanju na revoluciju koja neće doći, da se i ja malo poigram. Rezultat ovih opskurnih protesta raznih besposlenih džabahljebaroša pred Wall Streetom raznih neće biti nikakva globalna revolucija, jer protesti će utihnuti zajedno se početkom nove sezone nz HBO-u. Vjerovatniji je scenario da će sljedeće godine na vlast u SAD-u doći neki Republikanac i da će se zemlja ponovo vratiti svojim slobodarskim principima otvorenog tržišta i smanjenje države regulative, onoga što je socijalistička nedaća u vidu Obame pokušala uništiti.
A za članove i simpatizere JOSD-a jedna onako američka poruka: GET A JOB!
Ne sumnjam da će u skladu s najboljom tradicijom beskompromisnog obračuna sa svim neistomišljenicima i zabrane slobode govora zločinačkih idola članovima JOSD-a ovaj moj komentar biti obrisan, ali čitat pročitat ćete vi ovo ;);)".
Naravno, u skladu s najboljom boljševičkom tradicijom drug Bačanović je ovaj, kao i komentare svih njegovih neistomišljenika ekspresno obrisao, a onda sa svojim crvenim vojnicima nastavio pljuvanje po mrskim neprijateljima koji su se drznuli javiti na njihovu grupu i iznijeti svoje mišljene. Danas cenzura i brisanje komentare, sutra pred streljačkim vodom! Već viđena praksa od Rusije, preko Kambodže do Jugoslavije.