Za slobodu, a protiv "autorskih prava"

 Američka vlada ugasila je internetsku stranicu za razmjenu sadržaja Megaupload zbog kršenja autorskih prava. U četvrtak je Aucklandu u Novom Zelandu u saradnji s FBI-jem uhapšen 37-godišnji osnivač stranice Kim Schmitz te još nekoliko zaposlenika. Gašenje je rezultat zakona protiv piraterije koji se namjerava usvojiti u američkom Kongresu. Uznak protesta protiv ovog zakona u srijedu je i najveća online enciklopedija na svijetu, Wikipedia, zatamnila svoje stranice, a protiv su i kompanije poput Googlea, Facebooka, Twittera, LinkedIna.
 
Mnogi su mišljenja da su donošenje ovakvog zakona i općenito borba protiv piraterija sasvim opravdani, te da bi povreda nečijih ”autorskih prava”  trebalo biti strogo kažnjivo djelo. Ključni problem sa autorskim pravima i intelektualnim vlasništvom je upravo u ovoj riječi krađa. Krađa podrazumijeva nasilno prisvajanje nečije pokretne ili nepokretne imovine. Dakle ono što definira vlasništvo, bez čega vlasništvo kao takvo ne bi ni postojalo jeste njegova fizička postojanost i samim tim oskudnost u materijalnom svijetu. “Autorska prava” spadaju pod ideje, a ideje nemaju takva fizička svojstva, te ih zbog toga ne možemo definirati kao svojinu. Za razliku od predmeta koji imaju rok trajanja, ideje su besmrtne, nemoguće ih je uništiti ali ih je zato moguće beskonačno multiplicirati a da pritom ne izgube ništa od svojih orginalnih osobina.
 
Kada prodavaču cipela, dakle posredniku između proizvođača i kupca, uzmete cipele bez da ste mu za to platili adekvatnu materijalnu odštetu, vi time činite direktnu povredu tuđe imovine. Za pravljenje cipela utrošen je novac za kupovinu materijala, potrebnih mašina za proizvodnju te u konačnicu nečiji rad . Vlasništvom nad tim cipelama raspolaže prodavač koji ih je prethodno kupio od priozvođača. Krađom tih cipela vi biste prodavača oštetili kako za novčani iznos koji je platio za kupovinu cipela, tako i za fizičko posjedovanje cipela.  Sa druge strane za kreaciju pjesme, filma ili knjige također su utrošena materijalna sredstva i nečiji trud. Međutim, čitanjem knjige određenog autora čiju ste knjigu kopirali ili je čitate na svom kompjuterskom ekranu vi ne povrijeđujete imovinu ni njenog proizvođača niti prodavača. Orginalne rečenice iz knjige koje je autor svojeručno napisao vjerovatno se još uvijek nalaze u njegovom kompjuteru ili svesci. Knjige nastale štampanjem i multipliciranjem prve orginalne ideje i dalje stoje na policama biblioteka i knjižara koje su ih kupile od proizvođača. Dakle, vi niste prisvojili ničije materijalno vlasništvo, te samim tim vam se ne može pripisati krađa.
 
Ideja je nešto nematerijalno, metafizičko, neopipljivo i jednom kada je putem nekog medija plasirate u eter njeno dalje širenje je nemoguće zaustaviti. Jedina mogućnost pomoću koje ideja može biti štićena je državni aparat prisile i kontrole. A taj aparat je gotovo uvijek kroz historiju nastojao zaustaviti i ograničiti ideju iz ovih ili onih razloga. Najčešće su cenzurirane one ideje koje su se direktno ili indirektno suprostavljale volji vladajuće kaste, bilo da se radilo o katoličkoj crkvi, ili komunističkim i fašističkim  režimima, a njihovi autori bili su proganjani, zatvarani i ubijani. Danas je pak situacija obratna: u zahtjevima za cenzurom najviše istrajavaju kreatori ideja  prisiljavajući vladajuću garnituru da cenzuru ozvaniči, sve u cilju primoravanja ljudi da plaćaju za kozumaciju njihovog djela.
 
Razvoj tehnologije, prvenstveno interneta, donio nam je dosad neviđene mogućnosti u konzumiranju ideja i informacija. S druge strane razvoj tehnologije je također kreatorima ideja omogućio jeftin (besplatan) i jednostavan način plasiranja svojih djela, te njihovu dostupnost ljudima širom svijeta. Danas doslovno svako od nas, uz malo talenta i volje može biti pisac, pjevač ili režiser. Tehnologija je dovela do toga da ploču zamijeni kaseta, kasetu CD, a CD MP format. Upravo je razvoj tehnologije ukinuo potrebu da ljudi i dalje moraju kupovati više od jednog fizičkog predmeta kako bi gledali filmove, čitali knjiga ili slušali pjeme. Umjesto desetina ploča, kaseta i cd-ova, dovoljan je samo kompjuter, I-pod, televizor ili mobitel. Na dobrobit ogromne većine ljudi, na štetu malobrojnih u kulturnoj ili zabavnoj industriji, koji su ostali ili tek trebaju ostati bez posla. Kao što je nekoć izum parne mašine ostavio mnoge bez posla, ali su benefiti od toga bili nemjerljivo veći za ljudski rod.
 
Uistinu fascinira ta ignorancija ljudi u zabavnoj industriji koji se oglušuju na one mnoge pozitivne stvari koje im internet donosi. Zaslijepljeni vlastitom sujetom i lažnom veličinom ne vide da popularnost i rasprostranjenost svojih ideja i djela mogu zahvaliti možda ponajviše činjenici da je za njihovo koznumiranje bilo potrebno nekoliko klikova mišem. Zar mislite da bi jednak broj ljudi slušao pjesme od Lady Gage ukoliko bi za to morao platiti? Zar mislite da slabija slušanost Lady Gage ne bi negativno utjecala na broj njenih sponzora, cijenu karata za koncerte i općenito njenu prisutnost u medijima? Prodaja njenih albuma bi pak vjerovatno bila veća, ali razmislite šta u konačnici donosi veću korist samoj Gagi?
 
Umišljeni zabavljači to očito ne žele vidjeti čineći previd sličan onom koji je činio Karl Marx. U kritici kapitalističkog sistema i proizvodnih odnosa, Marx je potpuno ignorirao zasluge preduzetnika za tehnološki napredak i porast produktivnosti, posmatrajući tehnologiju i produkciju kao nešto što se razvija po nekom redu, samo od sebe. Na identičan način proizvođači ideja, kiča i zabave tretiraju svoju popularnost,  negirajući zasluge interneta za nju. Oni vjeruju da bi jednako bili popularni, prisutni i utjecajni i kada taj prokleti internet ne bi pružao mogućnost korištenja djela njihovih mozgova bez da se za to mora platiti. Pritom je jasno da su vođeni čistom pohlepom i filozofijom stomaka. Njima nije stalo do umjetničke vrijednost njihovog djela, niti ih veseli činjenica što su njihove ideje konzumirane, ne, oni svoja djela kreiraju u želji da ih masno naplate. Ali ne uspijevaju nikako drugačije pa traže pomoć državne prisile, po cijenu cenzure, ugrožavanja slobode ljudi pa ako treba i ograničavanja napretka tehnologije. Ukoliko je smisao njihovih djela ostvarivanje profita, a internet im to onemogućava, zašto jednostavno ne nađu drugi posao? To bi svakako veliku korist donijelo svim onim autorima koji djela kreiraju zbog poruke, a ne profita.
 
Cenzuriranjem interneta država bi pod svoju šapu stavila i posljednji bastion slobode u današnjem etatističkom svijetu. Zamislite da ja u skladu sa logikom o zaštiti “autorskih prava” od vlade ili njenog nadležnog tijela zatražim da u stan pošalje inspekciju svima vama za koje se utvrdi da ste čitali ovaj tekst, te vam uredno naplati konzumiranje mog “autorskog prava”. Bio bi to baš lijep gest od mene. Isti onaj kakav vam upućuju svi ti kreatori zabavljačkog smeća koji vam osim novca žele oduzeti i slobodu. Ali oni su  u svom jalu i bjesnilu potpuno nemoćni bez države, jer jedino država pomoću svog represivnog aparata je u stanju da vam ukine slobodu. Zato joj okrenite leđa i  slobodno konzumirajte, širite i reklamirajte tuđa “autorska prava”, dakako besplatno.  

 Američka vlada ugasila je internetsku stranicu za razmjenu sadržaja Megaupload zbog kršenja autorskih prava. U četvrtak je Aucklandu u Novom Zelandu u saradnji s FBI-jem uhapšen 37-godišnji osnivač stranice Kim Schmitz te još nekoliko zaposlenika. Gašenje je rezultat zakona protiv piraterije koji se namjerava usvojiti u američkom Kongresu. Uznak protesta protiv ovog zakona u srijedu je i najveća online enciklopedija na svijetu, Wikipedia, zatamnila svoje stranice, a protiv su i kompanije poput Googlea, Facebooka, Twittera, LinkedIna.
 
Mnogi su mišljenja da su donošenje ovakvog zakona i općenito borba protiv piraterija sasvim opravdani, te da bi povreda nečijih ”autorskih prava”  trebalo biti strogo kažnjivo djelo. Ključni problem sa autorskim pravima i intelektualnim vlasništvom je upravo u ovoj riječi krađa. Krađa podrazumijeva nasilno prisvajanje nečije pokretne ili nepokretne imovine. Dakle ono što definira vlasništvo, bez čega vlasništvo kao takvo ne bi ni postojalo jeste njegova fizička postojanost i samim tim oskudnost u materijalnom svijetu. “Autorska prava” spadaju pod ideje, a ideje nemaju takva fizička svojstva, te ih zbog toga ne možemo definirati kao svojinu. Za razliku od predmeta koji imaju rok trajanja, ideje su besmrtne, nemoguće ih je uništiti ali ih je zato moguće beskonačno multiplicirati a da pritom ne izgube ništa od svojih orginalnih osobina.
 
Kada prodavaču cipela, dakle posredniku između proizvođača i kupca, uzmete cipele bez da ste mu za to platili adekvatnu materijalnu odštetu, vi time činite direktnu povredu tuđe imovine. Za pravljenje cipela utrošen je novac za kupovinu materijala, potrebnih mašina za proizvodnju te u konačnicu nečiji rad . Vlasništvom nad tim cipelama raspolaže prodavač koji ih je prethodno kupio od priozvođača. Krađom tih cipela vi biste prodavača oštetili kako za novčani iznos koji je platio za kupovinu cipela, tako i za fizičko posjedovanje cipela.  Sa druge strane za kreaciju pjesme, filma ili knjige također su utrošena materijalna sredstva i nečiji trud. Međutim, čitanjem knjige određenog autora čiju ste knjigu kopirali ili je čitate na svom kompjuterskom ekranu vi ne povrijeđujete imovinu ni njenog proizvođača niti prodavača. Orginalne rečenice iz knjige koje je autor svojeručno napisao vjerovatno se još uvijek nalaze u njegovom kompjuteru ili svesci. Knjige nastale štampanjem i multipliciranjem prve orginalne ideje i dalje stoje na policama biblioteka i knjižara koje su ih kupile od proizvođača. Dakle, vi niste prisvojili ničije materijalno vlasništvo, te samim tim vam se ne može pripisati krađa.
 
Ideja je nešto nematerijalno, metafizičko, neopipljivo i jednom kada je putem nekog medija plasirate u eter njeno dalje širenje je nemoguće zaustaviti. Jedina mogućnost pomoću koje ideja može biti štićena je državni aparat prisile i kontrole. A taj aparat je gotovo uvijek kroz historiju nastojao zaustaviti i ograničiti ideju iz ovih ili onih razloga. Najčešće su cenzurirane one ideje koje su se direktno ili indirektno suprostavljale volji vladajuće kaste, bilo da se radilo o katoličkoj crkvi, ili komunističkim i fašističkim  režimima, a njihovi autori bili su proganjani, zatvarani i ubijani. Danas je pak situacija obratna: u zahtjevima za cenzurom najviše istrajavaju kreatori ideja  prisiljavajući vladajuću garnituru da cenzuru ozvaniči, sve u cilju primoravanja ljudi da plaćaju za kozumaciju njihovog djela.
 
Razvoj tehnologije, prvenstveno interneta, donio nam je dosad neviđene mogućnosti u konzumiranju ideja i informacija. S druge strane razvoj tehnologije je također kreatorima ideja omogućio jeftin (besplatan) i jednostavan način plasiranja svojih djela, te njihovu dostupnost ljudima širom svijeta. Danas doslovno svako od nas, uz malo talenta i volje može biti pisac, pjevač ili režiser. Tehnologija je dovela do toga da ploču zamijeni kaseta, kasetu CD, a CD MP format. Upravo je razvoj tehnologije ukinuo potrebu da ljudi i dalje moraju kupovati više od jednog fizičkog predmeta kako bi gledali filmove, čitali knjiga ili slušali pjeme. Umjesto desetina ploča, kaseta i cd-ova, dovoljan je samo kompjuter, I-pod, televizor ili mobitel. Na dobrobit ogromne većine ljudi, na štetu malobrojnih u kulturnoj ili zabavnoj industriji, koji su ostali ili tek trebaju ostati bez posla. Kao što je nekoć izum parne mašine ostavio mnoge bez posla, ali su benefiti od toga bili nemjerljivo veći za ljudski rod.
 
Uistinu fascinira ta ignorancija ljudi u zabavnoj industriji koji se oglušuju na one mnoge pozitivne stvari koje im internet donosi. Zaslijepljeni vlastitom sujetom i lažnom veličinom ne vide da popularnost i rasprostranjenost svojih ideja i djela mogu zahvaliti možda ponajviše činjenici da je za njihovo koznumiranje bilo potrebno nekoliko klikova mišem. Zar mislite da bi jednak broj ljudi slušao pjesme od Lady Gage ukoliko bi za to morao platiti? Zar mislite da slabija slušanost Lady Gage ne bi negativno utjecala na broj njenih sponzora, cijenu karata za koncerte i općenito njenu prisutnost u medijima? Prodaja njenih albuma bi pak vjerovatno bila veća, ali razmislite šta u konačnici donosi veću korist samoj Gagi?
 
Umišljeni zabavljači to očito ne žele vidjeti čineći previd sličan onom koji je činio Karl Marx. U kritici kapitalističkog sistema i proizvodnih odnosa, Marx je potpuno ignorirao zasluge preduzetnika za tehnološki napredak i porast produktivnosti, posmatrajući tehnologiju i produkciju kao nešto što se razvija po nekom redu, samo od sebe. Na identičan način proizvođači ideja, kiča i zabave tretiraju svoju popularnost,  negirajući zasluge interneta za nju. Oni vjeruju da bi jednako bili popularni, prisutni i utjecajni i kada taj prokleti internet ne bi pružao mogućnost korištenja djela njihovih mozgova bez da se za to mora platiti. Pritom je jasno da su vođeni čistom pohlepom i filozofijom stomaka. Njima nije stalo do umjetničke vrijednost njihovog djela, niti ih veseli činjenica što su njihove ideje konzumirane, ne, oni svoja djela kreiraju u želji da ih masno naplate. Ali ne uspijevaju nikako drugačije pa traže pomoć državne prisile, po cijenu cenzure, ugrožavanja slobode ljudi pa ako treba i ograničavanja napretka tehnologije. Ukoliko je smisao njihovih djela ostvarivanje profita, a internet im to onemogućava, zašto jednostavno ne nađu drugi posao? To bi svakako veliku korist donijelo svim onim autorima koji djela kreiraju zbog poruke, a ne profita.
 
Cenzuriranjem interneta država bi pod svoju šapu stavila i posljednji bastion slobode u današnjem etatističkom svijetu. Zamislite da ja u skladu sa logikom o zaštiti “autorskih prava” od vlade ili njenog nadležnog tijela zatražim da u stan pošalje inspekciju svima vama za koje se utvrdi da ste čitali ovaj tekst, te vam uredno naplati konzumiranje mog “autorskog prava”. Bio bi to baš lijep gest od mene. Isti onaj kakav vam upućuju svi ti kreatori zabavljačkog smeća koji vam osim novca žele oduzeti i slobodu. Ali oni su  u svom jalu i bjesnilu potpuno nemoćni bez države, jer jedino država pomoću svog represivnog aparata je u stanju da vam ukine slobodu. Zato joj okrenite leđa i  slobodno konzumirajte, širite i reklamirajte tuđa “autorska prava”, dakako besplatno.